Tema istaknuta u naslovu je jedna od možda najintrigantnijih i najprovokativnijih u oblasti partnerskih odnosa. S obzirom na njenu kompleksnost, prvo je potrebno napomenuti neka pisana, a i nepisana pravila vezana za nju. Od davnina se znalo, i strogo poštovalo pravilo po kojem se bliži, a ni dalji rod nipošto ne može uzimati. Ovo pravilo je svakako imalo svoje izuzetke koji su zadirali u druga pitanja koja sa ljubavlju budućih supružnika nisu imala mnogo veze, odnosno ticala su se praktičnih, ekonomskih pitanja oko raspodele imovine i potrebe da ona ostane u okrilju jedne porodice. Tada su se činili izuzeci, koji su nam, poznati i iz nekih istorijskih spisa, ali i iz književnih dela, koji su rezultirali potomstvom sa različitim nedostacima, telesne i duhovne prirode.
Ako se nekada znalo sa velikom sigurnošću ko kome šta dođe i gde ti rođaci žive, danas je jako teško naći čoveka koji pamti imena svojih predaka makar pet kolena unazad. Samim tim, dešava se da dođe do nepoželjnih ljubavnih odnosa “počinjenih” iz neznanja. Ono što usledi posle (najčešće slučajnog) otkrića rodbinskih odnosa je vrlo psihički teško, mučno i optererćujuće za obe strane. Osećaj krivice i greha je neminovan, čak i za one ljude koji nisu vernici.
Pravoslavna crkva u ovakvim slučajevima ima izričito pravilo prema kojem ne dopušta sklapanje braka sve do petog kolena srodstva. Kako se ovi stepeni srodstva vrlo teško mogu odrediti, a da vam se ne zavrti u glavi od silnog nabrajanja i uočavanja pravih (kada jedno lice ishodi iz drugoga) ili pobočnih (broj rođenja kojim su dva lica između sebe vezana preko svog najbližeg zajedničkog pretka, ne računajući rođenje pretkovo) veza porodičnog stabla, ovde ćemo naglasiti da ste prvo koleno Vi i Vaš rođeni brat ili sestra, drugo Vi i Vaš brat ili sestra od strica ili ujaka u pobočnoj vezi.
Iako se ovakve situacije, nažalost, dešavaju, i do danas je uobičajeno da se o njima ne govori (ili makar ne naglas). Najčešće se pređe preko toga u okviru porodice i više se to ne spominje, ili se zataškava zbog osećaja sramote. To jednostavno, i bez crkvenog pravila, spada u domen onoga što se u našem narodu “ne valja raditi”. Najteže je, ipak, budućim, nesuđenim supružnicima koji treba da se izbore sa osudom okoline, i osećanjem da su učinili nešto veoma grešno.
Nema komentara još uvek. Budite prvi!